Islamizacija Albanije

Serija članaka na temu:
Islam
Vjerovanja Jedinstvo Boga • Poslanici • Svete knjige • Anđeli • Predestinacija • Sudnji dan Praksa Ispovijedanje vjere • Molitva • Post • Hodočašće • Dobročinstvo Ličnosti i historija Muhamed (porodica • drugovi) • Ali • Abu Bakr • Umar • Rašidun • Kalifat • Islamizacija • Imamat Tekstovi i zakoni Kuran • Hadis • Suna • Pravo • Teologija • Biografije Muhameda Grane islama Sunizam • Šijitizam • Ibadizam Kultura i društvo Škole • Teologija • Filozofija • Nauka • Umjetnost • Arhitektura • Gradovi • Džamija • Kalendar • Blagdani • Žene • Djeca • Vođe • Politika • Islamizam • Liberalizam • Sufizam,Tarikat,Tesavuf Srodne teme Islamistika • Islamski rječnik • Kritika islama • Islamofobija
v  • r  • u

Islamizacija Albanije bila je posljedica osmanskog osvajanja Albanije krajem 14. stoljeća. Osmanlije su, putem svoje uprave i vojske, donijeli islam u Albaniju raznim odlukama koje su se ticale poreskih olakšica, trgovinskih mreža i transnacionalnih vjerskih veza. U prvih nekoliko stoljeća osmanske vladavine širenje islama u Albaniji bilo je sporo, a intenziviralo se uglavnom tijekom 17. i 18. stoljeća, dijelom i zbog veće osmanske socijalne i vojne integracije, geopolitičkih faktora i sloma kršćanskih crkvenih struktura. To je bio jedan od najznačajnijih događaja u albanskoj povijesti, jer su Albanci u Albaniji prešli iz pretežno kršćanskog (katoličkog i pravoslavnog) stanovništva u pretežno muslimansko stanovništvo (suniti, bektaši i neke druge sekte), premda su se značajne kršćanske manjine zadržale u određenim regijama. Kao rezultat islamizacije, sunitski islam postao je najveća religija na albanskom etnolingvističkom području, ali su i druge religije bile prisutne u toj regiji. Religija je igrala glavnu ulogu u oblikovanju političkog razvoja Albanije u kasnom osmanskom razdoblju. Uz vjerske promjene, prelazak na islam donio je i druge društvene i kulturne transformacije, koje su oblikovale i utjecale na Albance i albansku kulturu.

Tijekom 16. i 18. stoljeća kršćanski su Albanci i prisilno prevođeni na islam brutalnim nasiljem, uznemiravanjem i povećanjem poreza. Ti su postupci izazvali albanske pobune 1433–1439, 1452, 1480–1481, 1506–1507, 1519–1520, 1594, 1601–1602, 1621, 1614, 1618, 1683–1684, 1737, 1833–1839, 1844. i 1850. godine.^{[1][2][3][4][5]} Premda su Albanci održavali kripto-kršćansku kulturu (Albanci koji su zvanično bili muslimani a privatno su ispovijedali kršćanstvo poznati su pod imenom "laramani"), oni koji su pokušali preći na kršćanstvo, ohrabreni papom Klementom XI, suočili su se sa smrtnom kaznom prema osmanskom pravu. Na kraju su Albanci nadmašili druge balkanske skupine u osmanskoj vladajućoj klasi i stekli dominantan položaj i utjecaj, iako u malom broju.^[6]

1. ↑ (en) The Ukrainian Quarterly. Ukrainian Congress Committee of America. 1991. str. 56. Pristupljeno 3. 4. 2020. 
2. ↑ Shaw, Stanford J. (2016) (en). The Jews of the Ottoman Empire and the Turkish Republic. Springer. str. 38. ISBN 978-1-349-12235-6. Pristupljeno 3. 4. 2020. 
3. ↑ Treptow, Kurt W. (1992) (en). From Zalmoxis to Jan Palach: Studies in East European History. Eastern European Monographs. str. 43. ISBN 978-0-88033-225-5. Pristupljeno 3. 4. 2020. 
4. ↑ Fine, John V. A.; Fine, John Van Antwerp (1994) (en). The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. University of Michigan Press. str. 535. ISBN 978-0-472-08260-5. Pristupljeno 3. 4. 2020. 
5. ↑ Kiel, Machiel (1990) (en). Ottoman architecture in Albania, 1385-1912. Research Centre for Islamic History, Art and Culture. str. 156. ISBN 978-92-9063-330-3. Pristupljeno 3. 4. 2020. 
6. ↑ Shaw, Stanford J.; Shaw, Ezel Kural (1976) (en). History of the Ottoman Empire and Modern Turkey: Volume 1, Empire of the Gazis: The Rise and Decline of the Ottoman Empire 1280-1808. Cambridge University Press. str. 69. ISBN 978-0-521-29163-7. Pristupljeno 3. 4. 2020.